Dunav - najvažnija sporedna stvar u životu vukovarskih ribiča

Sjećajući se žrtve Vukovara, uvijek se pitamo kako danas živi taj grad. Emisija Dobro jutro, Hrvatska ovaj je tjedan posvetila upravo neslomljivom duhu Vukovara i Vukovaraca koji usprkos svemu plove mirno i sretno u svakodnevici koja nije bajna.

Danas donose priču o ljudima koji su u tom gradu odrasli, koji su kao branitelji bili spremni dati život za njega, a danas mu udahnjuju život. Posebno su vezani uz Dunav, brinu se o Vukovarskoj adi, vukovarskom moru, osvajaju ribolovne trofeje, organiziraju druženja… Ne govore o prošlosti već traže načine da žive bolju budućnost. 

Ribiči su i prošlost i budućnost Vukovara. Bili su tu i prije, i za vrijeme, i tu su i nakon rata. Povezuje ih Dunav, za njih najvažnija sporedna stvar u životu, i oko njega grade i svoj život i živote svojih sugrađana. Dunav je predivna rijeka, čista, sad je iznimno čista. Čim ima rakova, riječnih rakova možete mislit… Kombinat Borovo bio je veliki zagađivač ovog dijela Dunava, a toga više nema, govori Ivica Franić, predsjednik Športsko-ribolovne udruge Dunav. 

Stoga su članovi te športsko ribolovne udruge od Dunava napravili vukovarsko more. Nakon dobivanje koncesije upravljanja malom Vukovarskom adom od džungle su stvorili pravi mali raj. Ljepotom se može mjeriti s najljepšim mjestima našeg Jadrana. Ljeti Vukovarska ada postaje najposjećenije mjesto u gradu, a gradom vlada uzrečica 'Tko nema Dunav taj ide na more', otkriva Marijan Mlinarić. Ponosni smo na to što nam ljudi zahvaljuju i kažu da je to najbolje što se dogodilo poslije mirne reintegracije, ističe Ivica. 

Ponosni su u udruzi i na ribolovne uspjehe,  jer osim što prevoze ljude s obale na Adu i brinu se o tom malom vukovarskom ljetnom raju, oni su i odlični ribolovci. To dokazuju i mnogobrojni pehari. Rad društva nije prestao niti u progonstvu u Zagrebu. Prijeratni pehari nažalost su izgubljeni, ali tradicija nije, tako da se trofeji osvajaju i danas kao i nekad. Tajna našeg uspjeha je iskustvo. Ja se natječem od 1958., i to moje 50-godišnje iskustvo prenio sam na mlađe, kaže Ivan Selak, član ŠRU Dunav.

Jesen i zima najbolje su vrijeme za pecanje, no ne samo natjecateljsko. Svaku sekundu slobodnoga vremena ekipa Udruge će najradije potrošiti plovom u dunavski mir i čekanjem da udica trzne. Mi se opuštamo na vodi, družimo se na vodi. Pecamo ribu, ali nije sve ni u ribi…  Ako uhvatite dobro ako ne opet dobro, ugodno vrijeme smo proveli, iskren je Ivica. Biti u prirodi za njih znači odmak od svega proživljenog. Većinu članova, njih 650, su branitelji koji su u aktivnosti Udruge našli svoje zadovoljstvo. A Dunav odnosi brige i smiruje. Ne nestaju tako svakodnevni problemi, ali postaju barem malo lakši. 
O svojoj žrtvi ne govore, jer ono što su dali za ovaj grad dali su srcem, kao što i sve što danas daju za Vukovar, daju od srca. Dunav je njihova snaga i njegovim mirnim vodama plove u budućnost.