Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Blago Zadro - nije zapovijedao 'naprijed' nego 'za mnom'

Blago Zadro jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata. Posmrtno je dobio čin general-bojnika. Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola 'Blago Zadro' te Osnovna škola 'Blago Zadro' u Borovom Naselju. Po njemu je imenovana i jedna ulica u Grudama, Splitu i Zagrebu. 

Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, junačke pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za nezavisnost.

Njega se sjećam kao čovjeka koji je imao energije, za njim su svi krenuli, kao kakav magnet privlačio je ljude i vjerovali su u njegovu iskrenost, kaže Ante Jurić, zapovjednik satnije i Zadrin suborac.

Na Trpinjskoj cesti kod nekadašnjega ratnog zapovjedništva, a današnjeg spomen-obilježja, svakodnevno se oživljavaju sjećanja na ratnog zapovjednika, legendu vukovarske obrane. Takvim ga se sjećaju i prijatelji i suborci koji svjedoče kako je prema njima postupao zaštitnički: Braći nikada nije dopuštao da zajedno idu u akciju. Zapovjednik koji nije imao zapovijed 'naprijed' nego 'za mnom' - takav je bio od prvog do posljednjega trenutka.

Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je vodio svoje suborce u akciju. Na mjestu njegove pogibije danas je spomen obilježje, podsjetnik na tragičan kraj legendarnog zapovjednika, tužno sjećanje na ponos Vukovara i simbol njegove obrane.

Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto '98. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert godinu dana poslije, identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.

Tijekom najžešćih borbi, sredinom kolovoza Zadrina supruga Kata napustila je Vukovar s najmlađim, 10-godišnjim sinom. Informacije o događanjima u Vukovaru dobivala je od članova svoje obitelji. Kao i sve supruge čiji su muževi ostali u Vukovaru, pratila je svake vijesti. Jednom ju je suprug, kaže, nazvao, rekavši joj da je u Vukovaru strašno i da se ne može vratiti. 

To su joj bili najteži dani u životu, čekala je poziv kada će joj reći da joj je suprug poginuo. Strepili smo. Slušala sam jedne vijesti, bilo je dva sata u noći, izvješće pokojnog Siniše Glavaševića. Imala sam dojam da je bila rečenica koja nije bila do kraja izgovorena. Kasnije sam saznala da je tako bilo - "Vukovar krvari", rekao je.  I tu je bio prekid. Mene je nešto presjeklo u srcu i to je bio znak da je trebao reći 's Blagom Zadrom', prisjeća se Katica.

Par dana nakon ispitivali su je je li se čula sa suprugom. Imala je dubok osjećaj da se nešto dogodilo. Nekoliko dana nakon, na vrata su joj pokucali suprugov brat i stric. "Više nema Blage", rekli su po ulasku u kuću.

Tomislav Zadro, srednji sin Blage Zadre, 1991. godine je imao 18 godina, bio je u Vukovaru s ocem i starijim bratom koji je 1992. stradao u Kupresu. Ostala su sjećanja na njihovo herojstvo, ljudskost, poštenje, ne samo njih, nego svih naših suboraca, kaže Tomislav: To su bili ljudi koji su se odazvali zovu domovine kada je bilo najpotrebije. Bili su najveći kada je Hrvatskoj to trebalo. Obranili su svoj grad, svoju ulicu, svoju obitelj i svoju domovinu. Sjećam ih se i ponosan sam na njih. Neka počivaju u miru, hvala im lijepa.