Damir Laljek

Zvali su ga "ubojica tenkova"

Jedan od heroja obrane grada Vukovara je i Damir Laljek iz Varaždina. Ponosan je, kaže, što je 1991. imao privilegiju sudjelovati u obrani Grada Vukovara. 

Bio sam pripadnik zasebne policijske postrojbe PU varaždinske, koja je sudjelovala u posljednjim borbama obrane Vukovara: naša glavna baza je bila u Borovom naselju, a jedna manja grupica od 34 policajca bila je razmještena u obrani Sajmišta. Osobno sam bio u ekipi koja je uništavala neprijateljski oklop, nas je bilo od 10 do 15 u tom interventnom vodu, kaže Laljek, kojega su zvali "ubojica tenkova". 

Osobno sam sa svojim pomoćnicima uspio uništiti i neutralizirati osam modernih tenkova, imao sam sreće, u više situacija sam jedva izvukao živu glavu. Treba spomenuti da je od te grupice varaždinskih policajaca, njih 34, petnaest svoje kosti ostavilo tu, poginuli su, a svi ostali smo izranjavani, neki manje, neki više, svjedoči Laljek.

Laljek je bio ranjen i završio je u konvoju koji je ranjenike izvozio iz Vukovara. Konvoj je poslan u Srbiju. Na svu sreću, imali smo dobru zaštitu od njihove vojne policije i milicije, inače - da smo došli u ruke lokalnom stanovništvu i njihovim paravojnim postrojbama koje su bile u tom dijelu Srbije, mislim da bi nas doslovno raskomadali, kaže Laljek. Mislio je da će umrijeti, jedan od razloga je i to što je prolaz bio zajamčen samo ranjenim civilima iz Vukovara, odnosno za ljude koji nisu sudjelovali u borbama. Da su me pitali bilo što, da sam ja rekao koju riječ po zagorski, znali bi da ja nisam Vukovarac. Samim time, ako bi me raskrinkali što sam im napravio tu u Vukovaru, imao bih vrlo male šanse, prisjeća se.

Nakon što se ranjen ponovno vratio u Hrvatsku, opet je otišao u Vukovar. Tuga i briga emocije su koje su ga preplavile nakon što je Vukovar pao.

Laljek se prisjetio i jedne anegdote iz vremena ratovanja u Vukovaru. Naime, dok su zagorski policajci međusobno razgovarali na motorolama, srpske snage su to slušale, ali zbog specifičnog dijalekta nisu dobro razumjeli. Oni su uvijek mislili da dogovaramo nekakve akcije u šiframa, a mi smo smao pričali po domaći, kaže Laljek.