Jedinstvena kolona sjećanja na Vukovar

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara počeo je okupljanjem u dvorištu bolnice, od tamo je kolona sjećanja krenula prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Političari su položili cvijeće i zapalili svijeće, ali govora nije bilo.

Na ovaj tužni dan zaboravljaju se sve hrvatske podjele i cijela se zemlja u jedinstvu prisjeća tragedije grada heroja. I zato posebno zabrinjavaju riječi Mladog Jastreba Branka Borkovića - da Hrvatska sada ne bi mogla ponoviti ono što je učinila 1991., ali ne zbog ljudi, nego zbog onih koji su je u 24 godine doveli do prosjačkog štapa.

Od pada grada heroja prošle su 24 godine, rijeka ljudi opet se slila u dvorište vukovarske bolnice. Tu je na dan kad su branitelji položili oružje spas potražilo oko tri tisuće Vukovaraca. Većina je odvedena u nepoznato, sudbina njih 290 još se ne zna. 

U znak zahvalnosti za vukovarsku žrtvu, pet i pol kilometara dugačkim putem s kojeg se mnogi nikad nisu vratili, u tišini je hodalo 40-ak tisuća građana. Vukovarskoj žrtvi poklonio se i državni vrh, no zbog poštovanja heroja dane su tek šture izjave.   

Na vukovarskom groblju bijeli križevi nijemi su svjedok razmjera vukovarske tragedije. U čast ekshumiranih na novom groblju podignuto ih je točno 938. 

I možda baš zbog toga, Vukovar, čak i kad je položio oružje pred nadmoćnijim neprijateljom, nikad nije pao. Bio je i ostao grad heroj.